Roditeljstvo / Trudnoća
Ne baš savršena mama: Slabo zdjelično dno i obješene cice
Facebook/The Unmumsy Mum

Knjiga 'Ne baš savršena mama' blogerske i Facebook senzacije Sarah Turner osvojila je mame diljem svijeta, a mi vam donosimo ulomak iz knjige

U knjizi "Ne baš savršena mama" Sarah Turner ne libi se nijedne teme - od izrazitog manjka sjaja u trudnoći do naoko beskonačnih noćnih hranjenja. Ova knjiga vam neće reći kako biti roditelj, što kupiti ili kako se trebate osjećati. Ovo nije priručnik za roditelje. Ovo je stvaran život jedne mame. Knjiga je izašla u izdanju Egmonta, a mi vam donosimo ulomak iz knjige.

Slabo zdjelično dno i obješene cice

Uvelike sam podcijenila to kako će se nošenje i rađanje malih ljudi odraziti na moje tijelo - ona zanimljiva tjelesna zbivanja koja se mogu dogoditi u trudnoći i nakon poroda. Pod "nakon poroda", bojim se da možda mislim zauvijek, zato što sumnjam da će se određene stvari koje sam doživjela vratiti u prvotno stanje bez odlaska plastičnom kirurgu. 

Spomen "postporođajnih kompleksa" uvijek mi strašno ide na živce, stoga naslovnicama poput "Slavna mama riješila se trudničkog trbuščića za samo sedam dana!" pokažem srednji prst i pritom mrmljam: "Ma, odj... i vi i ona", kad god se nađem u supermarketu. Ja sasvim sigurno nisam za sedam dana izgubila "trudnički trbuščić" (trebao mi je veći dio godine da se vratim na težinu prije trudnoće), ali pretpostavljam da nisam pretjerano loše prošla pri "topljenju trudničkih kilograma" (grrr), ako ne računate činjenicu da još uvijek mogu nositi donji dio pidžame za trudnice koji sam kupila u prvoj trudnoći, uglavnom radi udobnosti kada sam trudna s čokoladnim bombonima. 

No promjene na tijelu nakon poroda ne tiču se samo gubitka težine i, iskreno, težina u doslovnom smislu kilograma vjerojatno predstavlja početak i kraj sličnosti između mog tijela prije i poslije djece. Često mi znaju reći: "Vratila si figuru" i "I ne vidi se da si rodila" što mi zaista laska, ali ti me ljudi nisu vidjeli golu. Nisu se vozili sa mnom automobilom i svako malo morali zastajati jer sam se zamalo upišala. Moje tijelo zna da sam rodila. Vjerujte mi: zna. Makar su skriveni pod trapericama koje sam nosila prije (daj pet!), znakovi su tu.

Kako bilo, javljale su mi se žene koje su nakon poroda iskusile prilično velike komplikacije, stoga se itekako smatram sretnicom što i dalje normalno funkcioniram. I zato uopće ne računam tjelesne promjene kao "komplekse" te sam ih ustvari jednostavno prihvatila kao promjene - i to promjene koje su, začudo, nastale razvojem djeteta teškog tri kilograma i njegovim guranjem kroz moju rodnicu (dva puta). 

Stoga su zapažanja o mom tijelu nakon poroda samo to: zapažanja. Nadam se da nikada neću slučajno sresti nikoga od vas - ama baš nikada - a ako vas sretnem, dogovorimo se da ćemo svi zaboraviti da sam otkrila previše informacija. Pa, krenimo...

Nemam više cica

Henry i Jude doslovce su mi pojeli cice. Što je šteta jer sam u trudnoći i tijekom dojenja imala pristojno poprsje i bez grudnjaka. Voljela bih da sam ih fotografirala ili izradila onaj ogavni gipsani odljevak trbuha i grudi. (Kriste, stvarno mi vas je žao ako vam odljevak vlastitog trudničkog trbuha i cica visi u hodniku pokraj golemog platna vaših glava s vjenčanja. Ali skrenula sam s teme...)

Uglavnom, moje cice s duplerice bile su kratkog vijeka, a sada sam prilično uvjerena da bih mogla ugurati svoje svoje sićušne, ispuhane balone u minijaturni sportski grudnjak iz razdoblja prije puberteta. "Ono što ne stane u ruku, višak je" - očito, a i bolje - zato što bi moje obje stale u jednu ruku.

Ustvari mi to pretjerano ne smeta. Nemate problema kada imate skromna prsa nalik na muška. Iako se zaista trebam otići izmjeriti i kupiti si nove grudnjake zato što biste, iskreno vam kažem, mogli smjestiti manje kućne ljubimce u ostatak košarice mojeg grudnjaka.

Zbogom, bujne trojke, lijepo ste mi služile.

Pročitajte još: 

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil! 

Reci što misliš!