Roditeljstvo
Mama izmučena krivnjom priznala da 'mrzi' svoje treće dijete: 'Da je umro u snu, osjetila bih olakšanje'
Thinkstock

Očajna mama zatražila je savjet drugih roditelja nakon što je priznala da mrzi svoje treće dijete - i čak je poželjela da umre u snu...

Majka je zamolila druge roditelje da je ne osuđuju zbog toga što joj se njezin trogodišnji sin 'uopće' ne sviđa, dok voli svoje kćeri stare šest i osam godina.

Objašnjavajući kako je sve počelo, otkrila je da je njezin sin rezultat neplanirane trudnoće. Ona i njezin suprug odlučili su da definitivno više ne žele djecu i da će koristiti kontracepciju.

Anonimna mama, čiji je nadimak na Redditu 'dislikemythird', rekla je kako nije shvatila da je trudna do 16. tjedna, kad je osjetila pokrete bebe u trbuhu.

Vezana vijest

Poslijeporođajna depresija
Krive sebe ili dijetePoslijeporođajna depresija: kad su očekivanja od sebe kao majke nerealna i produkt ideje, a ne stvarnog iskustva

Do trenutka kad je trudnoća potvrđena, bilo je prekasno za pobačaj. Priznala je da je cijelo vrijeme plakala - nije voljela kad su njene kćeri bile male i nije htjela ponovno prolaziti te faze. 

"Osjećam se strašno govoreći ovo, ali nadala sam se da će doći do nekog ozbiljnog problema u trudnoći, jer je to iznimka za kasni pobačaj", napisala je. "Ali, sve je bilo u redu i morala sam glumiti sreću dok su mi svi čestitali. Osjećala sam se stjeranom u kut i prisljenom imati bebu."

Stvari su postale još gore, kad su joj u 36. tjednu trudnoće na poslu rekli da je višak i da je trudnoća imala utjecaja, makar je to ilegalno. "Moja karijera vjerojatno bi bila uspješna da nije bilo njegovog rođenja - sad radim na usran** mjesto na usrano** poziciji koju mrzim."

Nastavila je pišući da njezine kćeri bile bebe kakve se može poželjeti, dok je sin bio vrlo težak i imao je refluks i kolike, zbog kojih nije bilo mirne noći 15 mjeseci. "Iskreno sam ga mrzila prvih 18 mjeseci njegovog života".

"Ne želim zvučati neosjetljivo prema nekome tko je iskusio gubitak, ali moram biti iskrena: i moj muž i ja oboje smo imali razdoblje u kojem bi, da je umro u snu, osjećali olakšanje. Ja sam jecala, željela sam više od ičega da sam ranije shvatila da sam trudna i da sam mogla napraviti pobačaj." 

Zatim je postao "teško" malo dijete i stvari se nisu poboljšale. Majka je spremno priznala da voli svoje kćeri više od sina. "Osjećam se kao da se brinem se za moje kćeri jer ih iskreno volim, a o svom sinu se brinem samo zato jer je to moja obveza", napisala je.

"Njih sam uvijek htjela. Njega nikad nisam htjela. Mislila sam da će ljubav i majčinski osjećaj doći s rođenjem, ali nikad nisu...Kad želi razgovarati sa mnom, ne zanima me, ali kad moje kćeri žele pričati sa mnom, iskreno sam zainteresirana. Kad dođe i zagrli me, osjećam...ništa, ali se osjećam sretnom i voljenom kad moje kćeri to naprave." 

Ne želim zvučati neosjetljivo prema nekome tko je iskusio gubitak, ali moram biti iskrena: i moj muž i ja oboje smo imali razdoblje u kojem bi, da je umro u snu, osjećali olakšanje

Napisala je kako je razgovarala s dva terapeuta, ali joj još ništa nije pomoglo

"Osjećam se krivom zbog toga i ne želim se tako osjećati i zbog toga sam ovdje. Ne želim predavanja, želim neku pomoć da nemam takve osjećaje. Mrzim se tako osjećati, samo...ne znam. Znam da nije tražio da dođe na ovaj svijet i zaslužuje bolje, ali ne znam kako se osjećati drugačije."

Roditelji su predložili da pronađe drugog terapeuta jer joj dosadašnje liječenje očito nije pomoglo. Neki su priznali da su osjećali isto za svoju djecu i upozorili da se njezini osjećaji možda nikada neće promijeniti.

"Ja sam u sličnoj situaciji. Moja "oops" beba koja je neuspjeh kontracepcije sada ima 14. godina. U to vrijeme, pobačaj je u mojoj zemlji bio nezakonit. Još uvijek zapravo ne 'volim' i brinem o njoj jer je to moja obaveza. Žao mi je nje, ali i ponekad žalim i sebe, jer nisam imala izbor." 

Neke žene imaju negativne osjećaje prema djetetu, ne prihvaćaju pomisao da  je ono cijelo vrijeme tu, te da će i u budućnosti biti. Često govore: "strašna mi je pomisao da mi život više nikada neće biti isti“. Neke žene imaju prisilne misli zbog kojih se osjećaju loše i vrlo često o njima ne žele govoriti. Kako osjećaju velik sram ili misle "da nešto s njima nije u redu“ pokušavaju ih kontrolirati. Taj pokušaj kontrole misli još više ih pojačava i odjednom se nalaze u začaranom krugu velike patnje. U takvim trenucima mogu pomisliti na suicid kao "rješenje za neizdrživu patnju“ ili pak da učine nažao djetetu. Ponekad prođe dosta vremena prije no što se majka nekome povjeri. Kada se to dogodi, možemo biti sigurni da dalje bez pomoći ne može sama. - Lina Đulvat, psihoterapeutkinja, Psihološki centar Razvoj

Pročitajte još:

 Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Reci što misliš!