Kolumne / Ana Kotzmuth
Deset jednostavnih smjernica za uspješno roditeljstvo
www.profimedia.hr

Došlo je vrijeme za roditelje novog doba, one koji znaju kako pružiti najbolju moguću podršku svom djetetu

Biti roditelj nije lako. Ne postoje upute, a savjeta je mnogo. Također, savjete koje primamo, od trenutka kad smo primili nalaz liječnika da ćemo uskoro dobiti prinovu, iako dobrohotni, često su kontradiktorni, paušalni ili jednostavno zastarjeli. Upravo je to bio povod Igoru i meni za pisanje priručnika za roditelje koji će vam približiti znanstvene spoznaje o roditeljstvu. I to na način da ih razumijete bolje i jednostavno uklopite u vaš život.

Na kraju priručnika željeli smo podijeliti s vama našu viziju roditeljstva kroz deset jednostavnih smjernica. Poštujući njih radit ćete na vlastitom osobnom razvoju, a to je smisao kvalitetnog roditeljstva - roditelj koji se unaprjeđuje i ulaže u sebe, raste zajedno s vlastitom djecom i trudi se dati im ono što je potrebno (ne nužno ono što djeca žele u danom trenutku).

1. Budite dosljedni: nije jednostavno držati se pravila iako ih sami nekad odredimo. Primjerice, ukoliko djetetu zabranite korištenje mobitela na mjesec dana i to izgovorite u ljutnji, teško će biti poštivati tu odredbu. Do tad ste već navikli imati dijete na dohvat jednog poziva kad god vas zanima što radi i je li sretno stiglo doma nakon škole. A sad ste si izbili tu mogućnost iz ruke s jednom (ne)promišljenom zabranom. Isto radimo i u manjoj mjeri kad djeci dopustimo skakanje po krevetu vikendom, a radnim danom to nikako ne dolazi u obzir. Dosljednost je teška i iziskuje planiranje kao i strpljenje u provedbi. Ako neko ponašanje ne dozvoljavate inače i svako toliko ga dopustite vi ga zapravo neredovite potkrepljujete. A to je ono što ponašanje čini sve otpornijim i naglašenijim u budućnosti. Pojednostavljeno rečeno, dijete će vas više moliti za određenu stvar i teško će prihvatiti vaše “ne” kao odgovor jer je u prošlosti naučilo da ćete - prije ili kasnije - popustiti! 

2. Budite mirni: pri tome ne mislimo da budete opušteni. Mir predstavlja vaše optimalno stanje gdje ste optimalno pobuđeni i maksimalno fokusirani. Treba nam mir kako bi donijeli najbolje moguće odluke ali ih i dobro iskomunicirali. Ne želite biti nejasni u komunikaciji s djetetom, želite da vas shvati i da se drži dogovora. Na žalost, roditelji najčešće viču kad žele da ih djeca čuju i kad misle da je nešto važno. No, tad izazivamo emotivni efekt kod djece, najčešće strah, ne i razumijevanje poslane poruke. Želimo li izazvati strah kod djeteta ili želimo da nas čuju i shvate? Želimo li trenutno promijeniti ponašanje djeteta ili želimo da promjena bude trajna? Isplati se biti i ostati miran u izazovnim prilikama jer tako gradimo kvalitetan odnos s djetetom za sva vremena. Galamu ostavimo nekom drugom, mi biramo mir. 

Vezana vijest

strah i neuspjehKrivo je bojati se straha i isključivo tragati za srećom

3. Prihvaćanje različitosti: vaše i dijete nije isto kao i vi. I dobro je da je tako. Osim ako ne pripadate skupini roditelja koji misle da su savršeni ljudi u svakom pogledu - dovoljno uspješni, ispunjeni, afirmirani s najboljim mogućim odnosima i emotivnom kontrolom - ljudi kakvi njihova djeca tek trebaju postati. Moramo priznati da takve roditelje (još) nismo upoznali. Stvarnost kaže da je dobro da djeca nisu naša preslika i skoro svaki roditelj želi da mu dijete bude nešto više od onog što su oni sami danas. No, ta različitost može biti izvor frustracije. Primjerice, dijete koje se bavi istim sportom kao i vi nekad može biti izloženo bezbrojnim savjetima o tome kako igrati i što raditi na terenu ili borilištu. Činjenica je da vaše dijete prolazi svoj sportski put, a ne vaš i da su mu vaši savjeti, iako dobronamjerni, većinom beskorisni. Umjesto savjeta bolje je slušati i biti podrška na taj način. 

Ukoliko niste dijelili isti sport s djetetom ili neku drugu aktivnost, dijelili ste sigurno barem jednu fazu razvoja, a to je adolescencija. Pravilo je isto - ono što ste sami proživjeli i naučili kroz adolescenciju, ne prenosi se na vaše dijete i da, na žalost, neke greške će morati ponoviti samo da bi iz njih učilo. Možda vam njihova moda ili odabir glazbe nisu jasni, možda su vam čak i neprihvatljivi ali upamtite: vrijednije je zadržati odnos s djetetom i njegovo povjerenje nego mu uspjeti dokazati da te hlače koje nosi nisu i vaš izbor. Na kraju dana, niste vi ti koji će ih obući sutra na posao. Generacijske razlike su razdvajale naše roditelje i nas nekad davno, a sada to čina nama i našoj djeci. Preduhitrite ih i poduzmite nešto po tom pitanju jer ako ih ne možete razumjeti, možete ih uvijek prihvatiti. 

4. Odaberite sportski (KTJ) stav: pisali smo o sportskom stavu u priručniku, stoga znate da nije rezerviran isključivo za sportaše. Ono što je glavna odlika sportskog stava jest bezbrižnost. Roditelji imaju problem s konceptom bezbrižnosti kad su njihova djeca u pitanju jer i dalje žele brinuti o njima, no problem kojeg ovdje vidimo nije u konceptu nego u odabiru riječi. Ako umjesto riječi briga  uzmemo riječ skrb i počnemo ju koristiti, imamo šansu neproduktivne misli (i ponašanja) ostaviti tamo gdje im je i mjesto - u prošlosti. Razmislite, pomaže li više briga o tome hoće li dijete prvi put samo prijeći cestu vama  ili vašem djetetu? Istina je da ne pomaže nikome, samo vas čini jadnima u pokušaju da zamislite najgore moguće scenarije. Djetetu je potrebna vaša podrška kao i vjera u njih da oni to mogu. Tako ćemo ih najbolje opremiti za život. Skrb spašava glavu roditeljima i djeci. Isplati se potruditi oko toga. 

(Foto: Pexels)

5. Jasno definirajte granice: Roditelji njeguju nezgodnu naviku korištenja množine kad opisuju uspjehe ili obaveze svog djeteta - “imamo zadaću iz prirode”, “osvojili smo gradsko prvenstvo” pa čak i “danas smo se prvi puta pokakali u kahlicu”. Dragi roditelji, doista niste vi zaslužni za to, a nije ni vaša obaveza sve ono što je obaveza vašeg djeteta. Određivanje granica znači da smo donekle jasno definirali činjenicu da su moja ponašanja, kao i moji osjećaji, upravo to - samo moji i da se dijete ne mora osjećati kao ja niti ponašati kao ja u svakoj situaciji. Poistovjećivanje s djetetom ne da mu pravo da ima svoj identitet, a to u konačnici može i loše završiti. Jeste li znali da su nejasne granice roditelja i djeteta odgovorne i za neke poremećaje hranjenja kao i ličnosti u određenoj dobi? Vrijeme je da se odvojite te jasno definirate gdje vi završavate a vaše dijete počinje i obratno.

6. Ističite angažman na prvom mjestu: odolite karakterizaciji vlastite djece kao onih koji jesu ili nisu za nešto - “on nije za matematiku”, “ona ti je baš za tenis”, “on nikad neće napisati lektiru samostalno”. Ovakve i slične izjave determiniraju vaše dijete i ne daju mu šanse za rad na tom području, bilo da se radi o talentiranom ili neuspješnom djetetu. I jedno i drugo izbjegavat će izazove i koristiti izgovore onda kad im ne ide. Takvom komunikacijom potičete fiksni ili zatvoreni mindset, a zatvarate priliku za dodatnim angažmanom. Postoji li osoba koja je na nečemu radila, trudila se i nije ostvarila nikakav napredak? Vjerujemo da ne postoji. Napredak u iskustvu se uvijek događa i ne želite ga oduzeti vašem djetetu koje je već puno puta čulo kakvo je i što može od sebe očekivati. Stavljanje angažmana na prvo mjesto nije ni malo lak posao i za njega se trebate pripremati. Krenite malo po malo i mijenjat ćete vlastite navike u komunikaciji. 

7. Jasno definirajte pravila (i očekivanja): Znate li vi uvijek što se od vas očekuje i koja su postavljena pravila? Vjerujemo da u većini slučajeva dobro “plivate” u normama današnjeg društva, no što je s onim situacijama kad niste znali što se od vas očekuje a dobili ste kritiku za to? Kako ste se tad osjećali? Postoji li mogućnost da ste osjetili nemoć ili očaj jer, eto, niste znali što se od vas očekuje ali drugi su to pretpostavili. Mi roditelji radimo sličnu stvar našoj djeci. Govorimo im i objašnjavamo očekivanja ali ih rijetko kad provjeravamo jesu li dobro shvaćena i jesu li dovoljno dobro istumačena. Dijete koje točno zna da kašnjenje iz izlaska podrazumijeva točno toliko minuta kraći  sljedeći izlazak ima priliku poštivati (ili kršiti) pravila. Ali, ako ih prekrši, zna što ga očekuje i frustracije nema. Ni za dijete ni za vas.  Također, tako ojačavamo razvoj odgovornosti našeg djeteta jer mu dopuštamo da bude savjesno i da samo bira svoje postupke te snosi posljedice za njih. 

8. Svakodnevno ulažite u sebe i odnose s drugima: dijete uči po modelu i to je dominantan način učenja. Možemo reći da i za odrasle vrijedi slična pretpostavka. Razlika je u tome što dijete ima dominantan model u mladoj dobi kojeg ne može izbjeći, a to ste baš vi i zato je roditeljska uloga neizmjerno bitna. Ako želite da vaše dijete brine o sebi i da ima kvalitetne odnose s drugima, takav ćete mu model onda i pružiti. Vaš odnos s drugima najviše se očituje u komunikaciji koju njegujete u određenim situacijama: u razgovoru s partnerom/icom, razgovoru s trenerom/icom, učiteljem/icom, ali i u razgovoru kojeg vodite s vašim djetetom dok navedene osobe nisu prisutne. Sve što dijete čuje, bilo da se radi o kritici, pohvali ili samo nekoj usputnoj informaciji, utjecat će na način kako će se on/ona danas sutra odnositi prema osobama koje čine njihovu okolinu. Stoga pazite kako pričate o drugima jer vaše dijete upija, a vi ste mu najvažniji model kojeg će ikada imati.

9. Budite strpljivi: Koliko puta treba ponoviti određenu stvar kako bi ju dijete upamtilo? Svi vi koji imate trogodišnjake, znate da na ovo pitanje ne postoji odgovor. A svi vi koji ste imali trogodišnjake, nadamo se da ste tu frustraciju ostavili daleko iza vas. Naime, često ponavljanje “jedne te iste stvari” izaziva frustraciju u nama jer imamo dojam da nas naša djeca zapravo ne slušaju. Ako uzimamo u obzir činjenicu da je komunikacijski  alat složen i da na poslanu poruku utječu mnogobrojni faktori, možete se umiriti i reći samima sebi da je potrebno ponavljati jer je poruka otišla u nenamjeravanom smjeru. Dakle, komunikacija uistinu rezultira namjeravanim ali i nenamjeravanim učincima. Ne isplati se biti frustriran oko činjenice da nešto treba “sto puta” ponoviti. Zadržite svoj mir i držite se određenih pravila. Bit će lakše i djeci i vama.

10. Budite model od kojeg bi i sami učili kad ste bili dijete: Osvijestite svoje vrijednosti i ponavljajte ih svaki dan. Ako želite poslati poruku vašoj djeci učinite to putem kvalitetne komunikacije, stabilnih emocija i osviještenog ponašanja. Vaše će dijete učiti i upijati bez jednog dana muke ili loših odnosa. U početku će biti teško mijenjati svoje navike ali isplati se. Ništa nema cijenu kao kvalitetan podržavajući odnos vas i vašeg djeteta koji se mijenja kako vrijeme prolazi.

Nakon čitanja ovih smjernica, sad znate da je trik u tome da kod unaprjeđenja roditeljske uloge ne mijenjate navike vašeg djeteta nego vlastite, a dijete će tako imati bolji model u svom životu - bolji smjer kojeg želi slijediti. Nema garancije za uspjeh, samo veća vjerojatnost. A za to se isplati uložiti svaki gram, koliko treba!

Autori teksta Ana Kotzmuth, prof. psih. i Igor Čerenšek, mag. psych.

"Roditelji novog doba" nova je knjiga Ane Kotzmuth i Igora Čerenšeka: roditelja, psihologa i mentalnih trenera. Kad postaneš roditelj ne dobiješ upute za roditeljstvo. Sve do sad! Ovaj priručnik za roditelje nudi praktične savjete i smjernice svim roditeljima koji žele da mentalni trening bude dio svakodnevice njih i njihovog djeteta. Došlo je vrijeme za roditelje novog doba, one koji znaju kako pružiti najbolju moguću podršku svom djetetu. Vrijeme je da ovi jednostavni i provjereni alati budu dostupni svima pa tako i vama! Namijenjen je svim roditeljima koji sustavno žele ulagati u razvoj svoje roditeljske uloge i pružati podršku svojoj djeci. S njim dobivate preko 50 konkretnih tehnika, alata i uputa primjenjivih za rad na sebi i pružanje podrške djetetu iz aspekta Mentalnog Treninga.

Pročitajte još:

 Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Reci što misliš!